Avatar, odnosno James Cameron je Avatarom na filmska platna vratio filmsku magiju. Uveo ju u 21. stoljeće upravo onako kako i dolikuje terminu “filmska magija”.
Dobro došli u 21. stoljeće, ovo je budućnost filmske animacije

Prije par mjeseci pisao sam kako je Pixar visoko bacio rukavicu kada je posrijedi animacija. Cameron nije bacio rukavicu, on ovim filmom nikog nije ošamario(osim moderne civilizacije). Dapače, ovaj film nijednom drugom ne može parirati, niti može biti obratno jer ovo je sasvim nova dimenzija filmske industrije. Iako je i Božićna priča kao Avatar bazirana na, RealD 3D tehnici, koja u potpunosti mijenja perspektivu gledatelja smještajući ga unutar radnje, te perspektiva više nije prozorska već okolinska, Cameron je napravio nesagledljiv tehnološki iskorak ispred Pixara. Svjetlo u filmu je toliko stvarno da gubite svijest da je Pandora zapravo u potpunosti nacrtani svijet i doživljavate ju stvarnom kao što se stvarnima doživljava Amazonska prašuma, masivna Himalaja, obale Indo-Azije ili moćni Grand kanjon. Svijet koji je Cameron osmišljavao punih 10 godina svojom ljepotom toliko obuzima i fascinira da osvaja srce gledatelja već u prvim minutama susreta sa njegovom florom i faunom.
Film u koji je Cameron ulupao 500 mil. dolara, donosi vam toliko stvarnu animaciju da gubite svijest da je većina likova u filmu nacrtana. Kretnje animiranih likova su toliko stvarne, toliko vjerne njihovim glumačkim originalima da to oduzima dah u trenutku spoznaje. Moj je bio kada sam vidio avatar Dr. Grace Augustine koju glumi Sigurney Weaver, čije kretnje i predobro poznajem po, nakon, ni sam ne znam koliko puta, odgledanim filmovima Aliens franšize.

Cameronov znanstveno-fantastični svijet i svijet oko nas

Posebnost Cameronovih znanestveno-fantasticnih ostvarenja je oslanjanje na kombiniranje stvarno mogućeg sa imaginacijom. Cameron ne fantazira o putovanjima svjetlosnom brzinom koje se ostvaruje jednostavnim povlačenjem neke poluge, ne fantazira o prebacivanju ljudskog tijela s jednog na drugo mjesto molekularnom tehnologijom, ne puca iz minijaturnih laserskih pištolja snage velikog hadronskog sudarača kada su posrijedi ljudski likovi u njegovim filmovima. Takve mogućnosti su rezervirane iskljucivo za neljudske-vanzemaljske ili mehaničke stvorove njegovih prica. Koji su takoder mogući jer, ipak, još nitko nije dokazao nepostojanje života van granica našeg malog Sunčevog sustava i njegovog bližeg susjedstva. Druga specifičnost Cameronovih zf filmova je što se bavi problemom ljudske egoisticnosti spram svijeta oko nas. Odnosno, njegova velika ZF ostvarenja su u pozadini priče ostavljala laganu jeku u umu gledatelja koja unatoč svojoj tihoj zvonjavi jasno i cujno pokušava upozoriti čovječanstvo da će nas materijalna pohlepnost stajati vlastite sudbine. Još jedan snažan element Cameronovih zf filmova koji je svakim danom sve izgledniji te itekako ostvariv scenario.

Rat s korporacijama

Cameron je kao nikad do sad ovim filmom dreknuo na publiku da ukoliko se društvo ne počne mijenjati našu sudbinu će u potpunosti preuzeti konzumerske tehnološke mega korporacije o kojima vec sad ovisi sudbina našeg planeta. Ponajviše u tome i leži mlaki docek ovog filma od strane slova americke kritike. Već u Alienu, Cameron je diskreno upozoravao da je pojedinim slojeva naše civilizacije profit ispred života na planeti a samim time i same civilizacije. Terminatorom je to pokušao docarati okretanjem tehnologije protiv samog čovječanstva a sad je Avatarom u potpunosti zaokružio svoj autorski umjetnički ZF izričaj.
Avatar će gledatelju prvo predočiti tehnološki potpuno nezagađen i neokaljan, u potpunosti nevin svijet-planet, očarati ga istim a potom taj svijet sukobiti sa samom suštinom naše današnjice, ljudskom potragom za profitom i iskorištavanju svetosti na koje ne raspolažemo nikakvo pravo, a samo kako bi ostvarili taj profit. Koliko je Cameron ovim filmom upao u sraz sa današnjim američkim društvom govori i činjenica da Avatar nije ni upao u predviđanja o 10 mogućih nominacija za film godine američke filmske akademije. No, ipak je bitniji Zlatni globus, a tu na sreću ne odlučuju samo Amerikanci, već i filmski novinari svijeta.
Na moju žalost, dobar dio kritike ovaj aspekt Avatara banalizira svrstavajući ga u kliše istovremeno izostavljajući širu sliku Jamesa Camerona, u koju spadaju Aliens i Terminator. Posebno me čudi povodljivost nekih naših filmskih kritičara koji svojedobno nisu štedjeli rijeci hvale za Gospodara prstenova koji je, iako također inspiriran brobom izmedu dobra i zla, upravo klišejno, ljudska bića automatizmom svrstao-okarakterizirao isključivo kao pozitivce. Da ne spominjem kako je Tolkien, Gospodara prstenova pisao dok je bio u rovovima prvog svjetskog rata, čija istinita pozadina je kolonijalna glad zapadnjačkih političkih sila.

Avatar

Riječ “avatar” dolazi iz indijskog sanskrita, značenja “oblik iz sebe”, a danas je to “objekt” koji predstavlja alter-ego računalnih korisnika na internetskim forumima i u videoigrama, što je opet u skladu sa sanskritskim značenjem ove rijeci.
U filmu avatari su genski ljudsko-Na’vi klonovski hibridi kojima se ljudi služe kako bi se komunikacijski približili domorodcima(Na’vi) koji obitavaju na mjesecu Pandora.
2154. godine, Jake Sully (Sam Worthington), od struka naniže paralizirani bivši američki marinac, dobiva priliku zaraditi dodatan novac kako bi izliječio svoju paralizu. Prilika se otvorila banalnom pogibijom njegovog brata koji je sudjelovao u projektu Avatara.
Jake dolazi na mjesec Pandora koji kruži oko Polyphemusa, jednog od tri plinovita diva koji orbitira oko zvijezde Alpha Centauri A, 4,5 svjetlosne godine udaljene od Zemlje.
Pandorina biosfera je ispunjena fascinantnim životom, neki oblici su prelijepi, neki zastrašujući no svi podjednako očaravajuci. Dominantna vrsta Pandore su humanoidi Na’vi, s ljudskog(našeg) gledišta, posrijedi su primitivna ali fizički(tjelesno) superiornija bića od ljudi. Visine oko 3 metra u prosjeku, s repovima i plave kože žive u harmoniji sa tim neiskvarenim svijetom koji ih okružuje. O njihovom odnosu prema svijetu u kojem žive najbolje govori njihov naziv za rat, “doba velike žalosti”.
Na Pandori, Jake će kroz svoj Avatar, ponovno hodati te ulaskom u okruženje Na’via susretati se s raznim ljepotama ali i opasnostima tog đunglovitog svijeta. Ipak, najviše “pogubno” za njega će biti zbližavanje sa Neytiri(Zoe Saldana), mladom Na’vi ženom. Ljubav koja će nastati medu njima bitno će utjecati na njegove kasnije odluke.

Siguran sam da će mi mnogi spočitnuti kako je moje videnje Avatara subjektivno ili možda čak previše ideološko i djetinje. Ali Avatar me zaista ostavio bez daha a Camerona ne mogu, kada su posrijedi njegovi ZF filmovi, promatrati kroz samo jedan film.
Stapanje foto-animacije i stvarne fotografije je izvedeno na tako prokleto dobar način da se gledatelj u potpunosti zaboravi. Dok je Pandora toliko temeljito zamišljeno mjesto da je nemoguće ostati nepristran kada ljudi počnu sa destrukcijom kako bi mogli iskapati željenu rudaču koja je u sastavni dio planetoida. Bez sumnje da će Avatar i u najotpornijima medu vama probuditi dijete gladno mašte i idejne škrinjice za svoje igre. Međutim, siguran sam da će jednakom snagom prodrmati i vaše osjećaje spram planete na kojoj živimo, na kojoj obitavamo. Avatar je ispunjen čudesima kojima smo i sami okruženi samo ih još nismo spoznali.
Ironično je tek, što će Avatar protivno svojoj poruci, kao film sadašnjice, morati proci borbu za profitom. Budžet od 500 mil. dolara teško da će biti pokriven uz uglavnom osrednje kritike, posebno u doba recesije izazvane, eto, od strane mega-korporacija.
U svakom slučaju, u trenutku kada izađete iz kino dvorane, izaći ćete kao da ste upravo pred sobom imali doslovno hrpu novčanica od 500 miliona dolara. Svaka sekunda ovog filma je vrijedna svakog uloženog centa.

Trailer Avatar

Avatar Movie

IZVOR: http://www.idijoti2.bloger.hr/